Malo o meni, malo o blogu.
Kreativni demoni u meni se bore još od najranije dobi.
U početku je to bilo glumatanje, prenemaganje, performansi ispred tzv. psihe (ogledala) u bakinoj sobi, rezbarenje, kreveljenje, itd.
No, "girlhood" je učinilo svoje i negdje sam zapela...
Odjednom mi je postalo biti kreativna teško i naporno.
Kao primjer, uzet ću to da sam ekstremno lijena staviti make-up, ili pak provoditi sate i sate u razmišljanju što obući na današnji dan. Snovi kako ću biti "moderna" žena bili su totalni "šit".
Moje viđenje kreative bilo je u cijelosti pogrešno.
Shvatila sam da je definicija KREATIVA = SANJARENJE i mogućnost reprodukcije snova u realnost.
To je vrhunac kreativnog izričaja svakog poznatog genija.
U tom trenutku razumjela sam koliko je moj život kreativan jer, "bejzikli" živjeti svoj san znači dovesti svoj život iznova i iznova u ekstazu.
No, je li to dovoljno? Je li dovoljno živjeti SVOJE snove, biti kreativna, a ne biti produktivna?
Slika može biti vrhunski naslikana, no ako je ne uokvirimo i ne stavimo na zid - da bude vidljiva - ona ostaje samo djelo, ali ne i remekdjelo.
Ako priča ostane samo riječ na papiru bez čitatelja - ona ne živi i ne mijenja Svijet.
Zato sam se odlučila na pisanje bloga.
S druge strane, teško mi se bilo odlučiti svoje intimno poimanje stvarnosti podijeliti sa scenom. Zbog toga sam stvorila fiktivna imena likovima o kojima pišem u svojim putopisnim dnevnicima. Ostali sadržaji na blogu nemaju potrebu biti prikazani prikrivenim stilom, no otom-potom.
